Pitanja i Odgovori
  • Registracija
"Odgovori koje trazis nisu sad daleko ..."

Zašto je SRJ ignorisala zahtev Republike Srpske o priključenju federaciji?

0 glasa/ova
Čitao sam na Wikipediji da je Crna Gora referendumom posle raspada odlučila da ostane u sastavu Srbije, odnosno da bude u federaciji sa Srbijom, a da je zahtev RS ignorisan. Da li se iko seća ili zna zašto se do desilo?
pitano 4 meseci pre u Politika i Društvo od Петар Михајловић (160 poena)
    

1 odgovor

0 glasa/ova

Obraćajući se za pomoć Rusiji, mnogi Srbi – danas satanizovani i razbijeni, dovedeni do egzistencijalnog ponora – čine isto ono što su činili vekovima, videći u Majci Rusiji jedinog spasioca. Rade isto ono što su njihovi autentični predstavnici radili u osmanlijska vremena, ono što su činili pritisnuti Austro-Ugarskom i vatikanskom prozelitskom politikom (koja ih je prepolovila), isto ono što su radili u vreme Musolinijeve i Hitlerove diktature. U doba tzv. komunističke diktature Rusije više nije bilo, pa su Srbi doživljavali nova satiranja i egzoduse. U zadnjoj deceniji 20. veka i početkom 21. veka najstrašnija su bila proterivanja Srba, prvo iz Republike Srpske Krajine, potom sa Svete srpske zemlje Kosova i Metohije (KiM). Zapadno odvajanje Crne Gore (“Srpske Sparte”) dovela je sve Srbe do jauka.

Nekada zbog svojih problema, zbog udara na nju sa strane, Rusija nije mogla da Srbima pritekne u pomoć u dvadesetom veku zbog svojih socijalno-revolucionarnih zanosa, koji su potiskivali i veliku rusku tradiciju i rusku uzornu pravoslavnu duhovnost i duševnost. Sledeći Rusiju i kada ona to više nije bila, Srbi su u naše vreme doživeli tragediju, koja još uvek traje.

Uvodne napomene

Srbi su vekovima živeli boreći se za opstanak. Braneći se od raznih napadača objektivno su branili i Rusiju. U toku ovih borbi sužavan je njihov životni prostor. Istraživačka konstatacija Vuka Karadžića ”Srbi svi i svuda” odgovarala je etničkoj situaciji na Balkanu i u delu jugoistočne Evrope. Na evropskoj karti iz 814. SERVIA se prostire od Peloponeza do današnje Slovenije – na karti iz 900. ide kao mešovito stanovništvo i do Austrije i Lombardije, potvrđujući da je prastara odrednica VENDI označena u toponimima Vien (Vena-Beč) i Venecija, zasnovana na dokumentima. Neki istraživači imenuju i stare Dačane kao Slovene, a stare Ilire kao “Srbo-Ilire”. Francuski naučnik Siprijan Rober, npr. piše: “Nije li jasno da ime Srbin upravo isto tako kao i ime Vend označava celu Slovensku rasu... Poreklo svih Slovena je od Ilira-Srba“ (“Svet Slovena”, Pariz, 1852). U osamnaestom veku carski savetnik na Dvoru, vrlo obrazovani austrijski istraživač (potom kancelar) Fon Beterštajn, Srbe vidi kao većinsku populaciju ne samo na Balkanu, nego i u Donjoj Panoniji (Vojvodini), Gornjoj Panoniji (Mađarskoj), Transilvaniji (Erdelju), Banatu, uključujući i rumunski deo. Do istih zaključaka došao je i Srbin Sava Tekelija, koji je zbog zahteva da se obnovi srpsko carstvo umro u austrijskom zatvoru.

Proces sužavanja srpskog etničkog prostora trajao je vekovima. Najšire razmere doživljavao je u toku islamizacije koja se obično završavala turcizacijom, potom, u novije doba, i albanizacijom. Nekada su ne samo Kosovo i Metohija (KiM) nego i Albanija bile slovenske (srpske) zemlje. (Vidi npr. A.M. Seliščev, Slavjanskie nasleniя v Albanii, Sofiя 1931). Samo deo islamizovanih Srba zadržao je svoje etnojezičko jedinstvo sa maticom (u Bosni i Hercegovini, Raškoj oblasti, KiM, Crnoj Gori i Makedoniji). Drugi srpski usud bio je masovno nasilno pokatoličenje, koje seže od vremena Velike šizme 1054. godine, što je vodilo njihovoj latinizaciji, u srednjem veku germanizaciji, i – u najnovije doba – hrvatizaciji. Hrvatizacija je postala intenzivna od sredine 19. veka, ali su tek od 1900, od Biskupske konferencije u Zagrebu, svi Srbi rimokatolici preimenovani u Hrvate. Tada ih je na prostoru današnje Hrvatske bilo dva-tri puta više od onih koji su od ranije bili prihvatili hrvatstvo. Etničkih Hrvata, po jeziku kajkavaca, bilo je vrlo malo.

Veliki srpski usud bila je njihova pozicija u makazama velikih politika, između Zapada – koji ih je odbacivao kao pravoslavno “rusko uporište”, i Rusije koja neretko nije shvatila fenomenologiju te srpske pozicije – taj neobuzdani karakter naroda koji se vekovima odupirao Turskoj, koji je posle Prvog ustanka 1804, Karađorđeve revolucije, bio toliko borbeno homogenizovan da bi, da je Rusija znala to stanje duha i da se na njega oslonila, i Konstantinopolj i moreuzi kojima je težila odavno bili u njenim rukama.

Elaboracija koja sledi ima za cilj da se Rusiji ponude bitno drugačiji putevi u politici prema Balkanu, ne samo prema Srbima, nego i prema bivšoj Jugoslaviji. Slede ideje koje su protivteža zapadnim nasilnim improvizacijama, ideje koje srpski narod mogu spasti od potpunog uništenja.

odgovoreno 4 nedelja pre od Dzoni #1 (5,830 poena)

Slična pitanja